beats by dre cheap

Prvi (Crni) snijeg

[IMG]http://i18.tinypic.com/49jucy9.jpg[/IMG]

 Sjedila je ispod te izvrnute ladje koja ne plovi, posmatrajuci male, snjezne pahulje..

 Padale su polahko, i bile su tako bijele..i izgledale su tako nevino..bas kao i ONA!

Iako ih je prvi put vidjela, ONA ih je poznavala.. No, gdje su to one zivjele..gdje su se to skrivale.. Zasto ih nije vidjela prije??

 Padao je prvi snijeg.. a bio je decembar.. Padao je po njima, i prekrivao stare drumove..puteve grada..kojima su ljudi uzurbano hodili..obicni amateri..i polahko su se probijali kroz guzvu koju su cinile snjezne pahulje koje se jos uvijek nisu spustile na tlo.. One su se topile na njihovim crno-bijelim licima.. Sapirale su njihove maske..Maske koje su krile bol, il neki drugi lik..

 Njihovi koraci ostavljali su tragove u snijegu..pravili raskrsnicu..puteve. koji su vodili ka nekom cilju.. A svaki cilj je bio drugaciji. Samo je jedan vodio ka vjecnosti! I ciljevi su bili ociti, al namjere su bile nejasne..

 Posmatrala je prvi put.. Vodio je ka najljepsoj pahulji u njihovom gradu.. U kojoj je trenutno ONA sjedila..u kutu..pored peci..grijajuci se! A ispred se nalazila obuca, isprljana bijelim snijegom..

 Drugi put je bio sacinjen od ljudskih umova.. Bila je to mala soba.. sa covjecijim djelima.. Istina je kada kazu da sve covjecije ipak ne umire.. Ulazili si u tu prostoriju mnogi..u potrazi na necim! Nesto su cekali.. Ona je okrenula glavu, ono sto je ONA trazila nije se nalazilo tamo..

 Treci put vodio je ka staroj kuci, koja je ranjena za vrijeme rata.. Pahulje su prekrile njene rane. No, ona je plakala, bila je usamljena.. jednostavno zivejla je u takvom svijetu..

 Posmatrajuci ostale puteve koji su bili sacinjeni ljudskim neznanjem..razmisljala je! Njoj nijedan put nije odgovarao.. i tako dok su drveca odjevala svoje snijezne i bijele kapute.. ONA je posmatrala jednu pahulju.. Koja je zalutala u toj masi.. u tom vremenu.. Djevojcica je gledala u daljinu...cinilo se kao da sanja.. Gledala je malu pahulju..nestajala je..u toj tihoj zimskoj noci, a za njom je ostajao srebreni trag...

 Bio je to posljednji put.. Onaj put koji je ONA cekala.. U tom kutu.. od svog rodjenja.. ONA je trazila taj put.. i nakon 15 godina..pronasla ga je..

 Tog dana..padao je crni snijeg.. i ona se jos uvijek nadala da ce ljudi konacno shvatiti da prvi snijeg ne treba prljati svojim djelima..ne treba ga unistavati ! Ljudi su zli.. a djeca su nevina bica...

 Pahulje su ipak sapirale te maske.. i same sebe unistavale.. Bar je ONA to tako vidjela...

 Dosao je po nju.. onaj kojeg je ONA cekala.. Koracala je tim putem..ka vjecnosti! Koracala je sigurnim koracima..

  Vidjela ga je..a i on je nju.. I ONA je u dusi bila andjeo.. samo ONA to nije znala..ONA je bila neciji strah.. Otisla je, iz tog malog grada.. samo ovaj put nije bila sama..

 I padao je, lagano, crni snijeg.. A pec je grijala, i donosila osjecaj da je ONA samo sanjala.. Da je zivjela u svom snu! Da je lutala svojim hodnikom zelja..

                                                                    (inspirisana pogledom)

.... LuTkA iZ IzLoGa ....
http://buje.blogger.ba
04/01/2007 18:43